Niko nas ne moze razboliti kao nas um, kao mi sami sebe. Ali isto tako niko nas ne moze iscijeliti ,ukoliko je nas um koji sprijecava nase tijelo da se oporavi.
Koliko je onih koji bez prestanka pricaju o dijagnozi i zdravstvenom stanju u kojem se nalaze, ali u negativnom kontekstu, sta vise – u ulozi zrtve.
„Eto ja imam tu dijagnozu,gledala sam sve mogucnosti tegoba koje mogu imati. Citala sam da se mogu zbog toga osjecati iscrpljeno, umorno,bezvoljno. Zato se sad i osjecam tako da samo hocu lezati,spavati…“
A da li si citala o tome kako se , unatoc dijagnozi, mozes osjecati dobro? Da li si pronasla moguca rijesenja koja ce tvoje zdravstveni stanje dovesti na zadvidan nivo sposobnosti i energije , bez obzira na dijagnozu?
Uglavnom ne. Takve stvari se slabije citaju. Lake je biti zrtva sopstvenog uma.
Kad sam imala tumor na mozgu,naravno, nisam ni znala da je to uzrok svih mojih zdravstvenih tegoba. Ali svakako sam pronalazila nacin kako da se u tim tegovama osjecam korisno i sretno.
Tek nakon 7 dana sam otkrila pravi uzrok mojih tegoba. Naravno, hitna operacija je rijesila skoro sve.
Ali ipak stanje mog uma tada , nije bilo ni blizu kao sada. Sta sam ja znala tada o funkciji naseg unutarnjeg sistema, i mocnoj inteligenciji koje nisam ni dan danas potpuno svjesna. Sa mojih 26 godina , vec sam bila pomalo zainteresovana za cijeli jedan novi svijet, novi nacin razmisljanja, novi pogled na mocne sile oko nas i u nama. Ali to svakako nije bilo ni blizu nekom znanju da bih se ja mogla fokusirati na razgovor s mojih unutarnjim bicem.
Medjutim, moj doktor mi je tada rekao : “ Tvoje stanje je nesto sto a prvi put,kao doktor vidim.“ Doktor je,dvije godine nakon moje operacije , otisao u penziju.
„Ti ovo ne bi mogla podnijeti, da nisi takva kakva zapravo jesi. Unijela si u nase prostorije toliko dobre energije i nade. „
Nisam to shvatila iz ugla kako gledam sada. Bio je to kompliment za mene.
Mislila sam “ Slusam i edukujem se o svemu tome kako manifestirati nesto, kako se sve dogadja za moje najbeve dobro,kako sam ja odgovorna za sve sto mi se desava. Kako sam odgovorna sad za ovo? Pomalo me i nerviralo sve to. Cinjenica sa sam ja odgovrna za to sto sad lezim tu u bolnici, ma hajde , ja sam to sama napravila sebi? Ko jos zeli sebi nesto tako? „
To je tada bio moj nivo svijesti.
Kroz godine, zanimalo me sve vise kako to nas organizam funkcionise,kako smo povezani energetski, i kako sve doprinosi nasem fizicjom i psihickom stanju.
Pocela sam primjenjivati metode koje sam cula , koje su nekome pomogne da nesto poboljsa. Bilo je tu padova vise nego uspona. Jer nije jednostavno promijeniti obrazce zivota , za koje si do tada jedino znao.
Borbe je bilo stalno izmedju mene i mene. Da, mene i mene.
Jedan dan vjerujem i poletna sam da utrcim u sve ono sto zelim, znam da mogu. A vec drugi dan sam depresivna i vjerujem kako je sve to samo prodavanje magle ljudima koji zele ocajnicki nesto da naprave bolje za sebe i svpju porodicu, ali im ne ide jer nemaju dovoljno novca, nemaju prava poznanstva i slicne stvari za koje znamo da cesto igraju ulogu u ostvarenju nekih materijalnih uspjeha.
Mislim se , nemam sta izgubiti. Hajde da napisem planove i zelje za narednih 5 godina gdje zelim biti i kako zivjeti.
Napisala sam. I ostavila , nastavila sa svojim zivotom i svakodnevnicom. Ali od tog dana vise nije bilo isto
.
Ti negdje u podsvijesti, bili su zapisani ciljevi.
Laganim korakm isla sam prema njima. Ne tako opsesivno, nego mirno kao rijeka koja pronalazi svoje korito i cisti sebi prolaz tamo gdje prolaz biva zakrcen graniem,zemljom i ko zna cime.
Danas je 7 godina od napisanih planova i zelja. Zivim sve i jedan koji sam tada napisala. I ne , nisam se ja pretjerano svakodnevno mucila da dodjem do cilja. Zasto? Zato sto, prihvatila sam svoj zivot kakav je bio tada, i jednostavno sve organizivala u mogucnostima koje sam ,kao samohrana majka imala. Nije to bio veliki spisak mogucnosti, ali je bilo jedino sto sam imala. I bila sam zahvalna prije svega , na mogucnisti daljeg zivota s mojim djetetom. Na ideji da sam ja tu, i da moje dijete ne mora niko drugi odgajati. Da ja svoje dijete mogu uciti kojim putem da krene , i koje su prave zivotne vrijednosti. To je bilo moje blago, moj vjetar u ledja da postignem sve sto zelim.
Nas um i stanje naseg organizma zavisi od nas samih. Sta jedemo, sta mislimo i cemu dopustamo da vlada nasim mislima.
Da li je vase trenutno stanje ono sto zaista zelite??
Da li zivite bas onako kako vas ispunjava to u svakom aspektu vaseg zivota?
Na cemu ste zahvalni?
No responses yet